Hotel Turist 1964-2014: priča iz kuhinje

Datum objave: 04.11.2014

Povodom proslave 50. rođendana hotela predstavljamo vam neke od naših radnih veterana, ali i njihove nasljednike koji danas nastavljaju putem svojih roditelja i pišu novo uspješno poglavlje hotela Turist.

Zita Levanić bila je zaposlena kao pralja u hotelu Turist pune 32 godine, a obiteljsku tradiciju danas nastavlja njen sin Anđelko kao kuhar u našoj kuhinji. Zajedno imaju preko pedeset godina staža u hotelu! U nastavku saznajte kako je Anđelko skoro zapalio hotel i zašto mu jednom prilikom svi mahali dok je biciklom išao s posla.

Kada ste (bili) zaposleni u hotelu Turist i na kojoj poziciji?
Zita: Radila sam u hotelu od 1982. do 2014. godine u praonici kao pralja.

Anđelko: Zaposlen sam u hotelu Turist od 1995. godine.  Imao sam 16 godina kada sam počeo raditi kao pripravnik, a nakon toga radim kao kuhar. Na jednoj od lokacija tadašnjeg poduzeća bio sam na praksi i bio sam dobar radnik. Moja majka, koja je tada bila zaposlena tamo, založila se kod nadređenih da me zaposle u hotelu Turist. Nakon razgovora ponudili su mi posao. Bilo mi je teško prvih par mjeseci, posebno naviknuti se na rano ustajanje iz kreveta na posao. Sjećam se da me mama više puta morala dolaziti buditi, a onda je uzela kredit i kupila mi bicikl, kojim sam išao na posao.

Koliko Vam je hotel Turist utjecao na život i kako ga doživljavate danas zbog toga?
Zita: Cijeli radni vijek provela sam u hotelu i prehranjivala cijelu obitelj. Samostalno sam odgajala i školovala dva sina plaćom zarađenom u hotelu. Posao u hotelu mi je dao sigurnost u životu i priskrbio mojoj obitelji egzistenciju.

Anđelko: Prva zarada koju sam osvario u životu je bila u hotelu Turist, a moj život se gradio uz moje zaposlenje. Dvadeset godina staža, koliko imam u hotelu, i sve što sam ostvario kroz to vrijeme, povezano je uz hotel. Mogu reći da 50 posto dugujem hotelu, a 50 posto sebi i svojoj obitelji. Ovdje sam izgradio sebe i kao osobu i kao kuhara te uz hotel vežem samo pozitivne stvari.

Je li se hotel puno promijenio od tada do danas?
Zita: Hotel se dosta mijenjao kroz godine i nije bilo lako prilagoditi se trendovima i novim standardima. No, sve su to bile pozitivne promjene za hotel, a vjerujem da se mlađa generacija puno lakše snalazi u tome.

Anđelko:  Hotel se stalno mijenjao, najviše kroz zadnjih 10 godina - zbog trendova u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, a i zbog truda uprave i vlasnika. Dizala se kvaliteta, sadržaji hotela, imidž je promijenjem na bolje. Jednom riječju, hotel je postao 'profinjeniji'. U kuhinji su se dosta promijenile tehnike obrade hrane, prezentacija jela je na puno višem nivou, a jela su općenito nekada bila puno jednostavnija nego danas.

Možete li se prisjetiti neke zanimljive priče/anegdote iz kuhinje hotela Turist?
Anđelko: Povodom posjeta predsjednika Vlade Ive Sanadera hotelu prije nekoliko godina zapalio se tepih na ulazu u dvornu gdje je skup trebao biti održan. Naime, pri nošenju posuda s hranom, ispod kojih stoje grijači od gela iz kuhinje u dvoranu, dogodilo se to da je grijaći gel pao na pod na tepih i počeo gorjeti baš u trenutku kada je protokol predsjednika Sabora dolazio u zadnju provjeru prije same manifestacije. Problem je riješen stavljanjem poklopca na tepih kako bi nestalo kisika i nije bilo većih posljedica osim malo izgorjelog tepiha i dodatnog stresa baš u trenutku kada je to najmanje potrebno.

Još jedna anegdota vezana je uz moje ranije dane rada u hotelu Turist i uz moj bicikl. Naime, nekada je smjena od 05.00 do 12.00 sati bila najjača smjena što se tiče posla u kuhinji, gdje se dokazivalo koliko tko može ili ne može raditi. Nakon smjene svaki kuhar svoju radnu odjeću nosi u praonicu u sklopu hotela i ostavlja je na pranju, kako bi do sutra bila spremna. Tako sam ja nakon takve jedne smjene iza 12 sati skinuo svoje radno odijelo, obukao odjeću za doma i krenuo prema praonici. Kako sam kapu trebao posebno predati, stavio sam je na glavu te krenuo punim rukama do praonice. Odložio sam robu, zaboravivši pritom da mi je kapa ostala na glavi, te sjeo na bicikl i krenuo put Sračinca prema svojoj kući. Cijelim putem auti su mi trubili, pozdravljali me, a meni ništa nije bilo jasno. Pitao sam se tko mi to maše, a ne prepoznajem auto, i tako sve dok nisam ušao u vlastiti dom i dok mi se članovi obitelji nisu počela smijati i pitati kako se to šalim i vozim na biciklu s kuharskom kapom. Iako nije bila šala, nego moj lapsus, i dan danas me zezaju i spominju mi tu priču kao smiješnu dogodovštinu.

Što po Vašem mišljenju hotel Turist znači za grad Varaždin?
Sigurno mogu reći da djelatnici hotela i sam hotel zahvaljujući osvojenim nagradama (Turistički cvijet, nagrade kuharima i konobarima po brojnim natjecanjima) utječu na image grada. Nekada, kao i danas se priča kako je u hotelu Turist uvijek sigurno i za klasu bolje nego drugdje. Sličan objekt u gradu ne postoji i nema konkurencije. Hotel Turist podiže imidž grada i drago mi je zbog toga.